Kwik E Mart

kasno je... a ova noć kao da mi oduzima osmijeh
i donosi paket boli što na stol mi prospe
kraj olovke i papira na rubu kojeg je skrivena
tamna skica mog srca koja čuva obris tvoga imena
a kasno je... za riječi koje želim reći, makar ispao glup
makar me zamrzila, makar okrenula leđa...  i po drugi put
jer ja nisam lutak iz bajke i ne krećem se kako barataš
nekad sam pripadao tebi, ali ni ti više nisi moja bajka
jer je kasno... ti misliš da sam idiot, ja mislim da si kurva
ali ležimo jedno kraj drugog, zbačeni s trona na kom je šutnja
dodirni me i slušaj kako kuca dok si tu, nemoj biti tužna
vrištit ćemo dok nas noć ne proguta, svakako kasno je za ljubav...

kažu da odjeća čini čovjeka, ali ja ne znam jaknu
koja će učinit da te ne vidim baš takvu
kakva jesi, i da ne poželim zaustavit vrijeme
i obuzdati sebe da moj bijeg ne vodi ravno u tebe
a teško ćeš mi oteti dojam da kraj tebe samo želim uspjet
zavući ti ruku ispod kože i poljubit one tvoje prave usne
nema pretvaranja, sva si moja, prosipam sebe u svaku riječ.
dodir i želju da ne štedim strast kad samo želiš tu leć
pa nađi utočište u mojim očima, ne tražim tvoje srce,
samo spas i ljubav koju ću ti dat kad mi budeš brisala suze
i ne razmišljaj previše, sjedi na mene i poljubi me, može?
a kad zaključamo vrata, razmišljat ćemo o presvlačenju kože...

ti tražiš rame dovoljno jako, ruke dovoljno nježne
da te drže u pijanstvu i nude ti poljupce trijezne
ali želiš usne prljave, ne, nisu ni tvoje čiste
jer srce luta previše puta kad nemaju snage da misle
a ja ne želim biti čistač, dovoljna je i etiketa sa brojem
količine očaja kojeg ćeš prolit preko mog tijela sa znojem
prekrit ću te sjenom, ti ćeš znati da te sakrivam od užasa
jer ne mjerim veličinu žene po veličini grudnjaka
i vidim te potpunu i prelijepu i sve što želiš biti
možeš biti sa mnom, bit ću ti zaklon ako se želiš kriti
zastori padaju, znaš li šta to znači? došlo je vrijeme
da imaš sve što zaslužuješ i želiš, kao što i ja želim tebe...

želim da hodamo i držimo se za ruke, u nadi da nećeš
na moje staviti lisice i mojim željama zapalit svijeće
jer ne pristajem na sve, samo na tebe i labavu nadu
da nećeš mozgat relationship status uz ovako lijepu baladu
dok ovisnički prstima sviram tvoj osmijeh i usnama ti otvaram oči
samo iglom zagrebi pravo mjesto na ovoj staroj ploči
i bit ću tvoja glazba, melodija koja nikad neće prestat
dobit ćeš cijelo srce, ako u tvome ima još malo mjesta...
  za mene.

koji nered. nije još ni blizu vrijeme u kojem inače pokušavam razmislit malo bolje o nekim stvarima i reć nešto šta bi se nekome dalo čitat, ili ne, nije ni bitno, ali evo, imam potrebu reć nekome kad nemam kome reć.
počeo sam psovat malo previše. ne znam šta mi je. promijenio sam se. prije sam onako psovo ukusno, fino i sretno, sad psujem jer sam bijesan. gubim živce brže. odustajem lakše. trudim se. konstantno se trudim i upirem, jer želim, jer mogu, jer je to ono šta trebam uradit. ali jebemu, nekad se tako lako to sve sruši da bi samo sjeo i plako negdi. a pošto nisam neki fan plakanja, sjedim i psujem. psujem nepoznatim ljudima, psujem cimerskoj mi sestri, psujem ljudima koji me znaju, ljudima koji razumiju zašto psujem, ljudima koji ne razumiju, nije ni bitno više. bitno je da male djeliće koji će me nekad prijeć granicu držanja bijesa u sebi izbacujem non stop. ne mogu drukčije. ne biram načine, ne biram vrijeme. samo izbacujem. ako se sve ovo pođe nakupljat, neće bit nimalo dobro.
obeshrabrujete me. vrlo.
znam da hrabrost nije pametno tražit u drugim ljudima, ali ono, jebiga.možda ne mogu sam. a možda jednostavno ne mogu bez tebe.
ej, ali koliko sam samo definicija ljubavi skupio. jebeno nečuveno. imam sve, ali doslovno sve.
od one da je ljubav trenutak u kojem sve u tvom svijetu sjedne na svoje mjesto jer znaš da pripadaš rukama svoje osobe do onog da je ljubav ne znam ni ja ne mogu se sjetit. uglavnom, sve to fino zvuči. ja ne sumnjam da svi mogući trenuci mogu donijet taj osjećaj, on se može prizvat, može sve bit savršeno oke, ali ne slažem se i dalje.
ljubav je kad uradiš nešto jer ti je stalo do tuđeg dupeta. bez obzira je li to kupovanje čokolade, novina, knjiga, poziv, poruka, zagrljaj, poljubac, prava riječ u pravom trenutku, spremnost da se potrudiš dokazat nekome koliko ga voliš... nije bitno. ljubav se ne osjeća. ljubav se pokazuje.
ružno ću završit post, ali sam upravo zagrizo neko čokoladno sranje i sad me zub boli.
eto ga jebi.
volite se, ljudi. ne radi sebe samih, ne radi toga da bi voljeli. volite se radi ljudi koje volite.
jer je puno ljepše bit voljen nego voljeti.
a nerijetko, puno lakše.
                                                                                           by Apu Nahasapeemapetilon

...je upravo zadesila tipka "delete" jer ne želim da bude još teže.
   nije pošteno prema tebi.
   nekad bi volio da se još mogu ponosit sobom.
                                                                                                    by Apu Nahasapeemapetilon

NEMAMO PARA! NITI ĆEMO IMATI!

HOĆU BOLJU DRŽAVU

Dan odavno nije mlad, a ja odavno nisam tako dobro. Pink Floyd tek je odnedavno na playeru, ali izgleda da smo si suđeni., porcije psihodeličnih kolača i novi post na kwikiju. Može li bolje? Šalica toplog čokoladnog mlijeka dimi pored glave, tetovaža na lijevoj ruci, svira Signs of life od Floyda i ja pomišljam da sam jako sretan čovjek! Mišljenja sam da u tome i jest cijela bit. Malo me to čak i plaši ali osjećam se  pre jebeno mirno zadnjih nekoliko dana. Sretan sam jer sam pronašao stvari koje me uveseljavaju. I nikako me ne zanima ako je nekome čudno kako mi jedna jedina pjesma može promijeniti cijeli jedan dan. Može. Glazba ima tu moć u mom životu. Veseo sam jer se imam čemu radovati. I veseo sam jer se radujem baš tim stvarima. Ne znam kako to opisati, ali ponosan sam na sve to. Želim se jednoga dana zaustaviti, pomisliti na ovaj trenutak, sjetiti se svih stvari koje sam želio postići i sjetiti se svih stvari koje su me uveseljavale i shvatiti da su te iste stvari i dalje aktualne, te da sam postigao sve što sam želio. I onda opet ispočetka. Ne znam jesam li nerealan, ali želim da jednog dana osobe do kojih mi je stalo budu ponosne što su dio moga uspjeha, želim da moji roditelji budu ponosni sami na sebe jer su me napravili i odgojili kao ovakvog, želim da braća budu ponosni da su odrastali sa mnom bez obzira ostvario ja nešto veliko. Želim da budu ponosni na ono što sam postigao bez obzira cijenili to drugi ili ne! Želim imati zdravu i veselu djecu koji će, kao i ja sada, biti zahvalni roditeljima na svemu. Dobrom ili lošem. Želim biti prijatelj svojoj ženi. Hoću da je sretna sa mnom i da uživa u mom društvu. A i ja želim uživati u njezinu. Hoću normalno stvorenje koju ću znati voljeti. Previše ovih HOĆU i ŽELIM da bi bilo moguće, ali dok god postoji  i najmanji tračak nade da se ovo ostvari, ustrajat ću na tom putu. Dan je sve stariji, Floydi mi sve poznatiji, kolača je sve manje, a post je skoro pa gotov. Mlijeko sam popio, tetovaža je još tu, a ja sam i dalje sretan čovjek.

eh, nadajmo se da vas je naslov nagnao da bacite pogled na tekst, pošto znam da ste jako škrti s vremenom i podjelom istog na neke više ili manje važne stvari, no često i jako nespretni u kategoriziranju važnosti istog, pa ga često dijelite 70% na pregledavanje posljednjih događaja po vašoj i ne našoj omiljenoj stranici za gubljenje vremena - feeejsiću, 28% na pregledavanje vaše i ne naše omiljene stranice za praćenje posljednjih najvažnijih tekovina isprdaka čovječanstva čiji nas glamurozni životi zabavljaju u tolikoj mjeri da tijekom obavljanja važnih poslova koji će utjecati na naše mizerne živote razmišljamo o tome što se dogodilo s njihovima - indexićuuuu, a tek 2% na pregledavanje vašeg i našeg najboljeg bloga na planeti na kojem ćete danas saznati nešto o meni! evo sam znači strašno opušten i smiren, riješio sam podosta toga što mi se motalo po ionako velikoj te shodno tome teškoj pači (op.a. glavi) i sad evo uživam u osjećaju jer stvarno nisam odavno, radujem se Božićnom dolasku kućesi, slušam kvalitetnu glazbu i razmišljam o svačemu.
kvragu, bio sam na dječacima prije nekih tjedan dana. hip hop iz splita, za naše prostore originalno do te mjere da slobodno mogu reći da su podigli standarde, kako tematski, tako i samim granicama izražavanja, slično kao što je marchelo otvorio vrata za književnije izražavanje i odmak od neke ulične priče prije par godina uspjesima u srbiji. enivej, svirka se održala u četvrtak u ksetu koji je bio dupkom pun unatoč radnom danu, prilično lošem vremenu i svemu ostalom što se moglo ispriječiti na presvetoj misiji (za nas, tj.) sudjelovanja u epskom hip hop događaju štovanja naših poluidola i unošenju srca i duše u izbijanje zadnje količine daha iz pluća uslijed deranja svih stihova pažljivo i brižno učenih još od 27.10., ejkejej dana kad je dotični album pompoznog imena D R A M A postao dostupan najširoj javnosti. došli smo među prvih 13, sjajno smo se zabavili, dječaci su bili onakvi kakvi smo i očekivali da dječaci moraju biti od prve do zadnje sekunde nastupa, nastup bez greške, duh bez greške, ja skoro sve tekstove znao bez greške, ponosim se sobom, bez lažne skromnosti. njihov cjelokupni stvaralački opus kojeg pratim već neko vrijeme se sjajno nadopunio ovim albumom i nastupom, potpuno su opravdali sva moja očekivanja.
šta još vrtim? album the last shadow puppetsa (projekt alexa turnera, inače glavni i odgovorni za arktik mankise) "the age of the understatement" je odrađen jako dobro, kao nekakva simpatična mješavina simpatičnih tmelodija i pomalo nevinih, makar istodobno jako pronicljivih tekstova gospodina turnera i orkestracija s nekim gangsterskim frank sinatra prizvukom. sve skupa funkcionira kao druga mladost paula mccartneya (mada je i on posljednjim albumom pokazao da nije nikako za staro željezo) i nekih rezidualnih dijelova poletnog pozitivnog bijesa koji je tako dobro bio uklopljen u identitet arktičkih majmuna kao nositelja novog vala inteligentnog razbacivanja mudrim stihovima popraćenim veselim ritmovima. takvi bendovi, takva svirka i takav stav prema glazbi mi često osvježe pogled na cjelokupan moderni glazbeni svijet (a bome i svijet uopće) i pomislim kako ima nade za dotični glazbeni svijet (a bome i svijet uopće) ako glazbenici (a bome i ostali) počnu razmišljati na taj način. ah, kako mi prigodno shingai shoniwa govori "don't give up" iz zvučnika. grupa noisettes, pronađite negdje tu pjesmu, jućub je majka.
enivej, jako sam smiren i sviđa mi se sve o čemu razmišljam trenutno. hvala nekim meni važnim osobama što su mi pomogli da se osjećam ovako, neću zapostavljat nikoga.
kad smo kod toga, dao bi jednu pjesmu osobi koja mi ispunjava život svaki dan i koju volim najviše na svijetu. u prošlom postu sam isto to uradio, ali da je volim, stoput joj ponovit. ta-daaaaa...
http://www.youtube.com/watch?v=MyYyU20iTPo

stao sam na oštro staklo
bilo je tako blizu
namerno se nije maklo
ko što ni ljudi nisu
nije me mnogo taklo
ja ne moram da hodam
stižem vas sve polako
i samo ću da dodam

dobro te znam
ime ti znam ja
najveći danas sam, hajde poslušaj moj glas
ovaj svet ja baš za nas
moja draga, da li znaš
ovaj svet je baš za nas... :)


eeee, zaboravio sam vam otkrit ono nešto o meni!
                                                                                             by Apu Nahasapeemapetilon

...kad se ne možeš sjetit kako zvuči glas tvojih najdražih ljudi.
...kad slušaš zaredom samo pjesme koje te na određene ljude podsjećaju i kako vrtiš događaje radi kojih te podsjećaju na njih.
...kad bi najradije zamijenio sve šta je trenutačno važno u tvom životu za jednu jedinu poruku s privitkom svijesti da si važan dio nečijeg života.
...kad se smiješ na stvari koje nemaju nikakve veze s onim što se upravo događa i ljudi te čudno gledaju radi toga.
...kad ti toliko nedostaje kvalitetan razgovor da s ljudima s kojima i ostvariš kontakt pričaš samo o stvarima koje si proživio s nekim drugim, pri čemu se sjetiš koliko mjesto u tebi takve stvari zauzimaju i opet budeš usamljen.
...kad izjednačiš korak s dvoje ljudi uključenih u aktivnu konverzaciju samo da čuješ kako netko priča o nečemu. bilo čemu.
...kad napišeš post o tome i posvetiš ga svim dragim osobama, a pogotovo jednoj koja ti usprkos težim uvjetima pošalje poruku da znaš da nisi sam.

P.S. imam potrebu priložit ovu pjesmu na ovom mjestu.
http://www.youtube.com/watch?v=ZfHtRvb-SO

                                                                           by Apu Nahasapeemapetilon

hoću novi post, ljudi ga nisu željni, al kad smo mi marili za ljude? nikad brate. znam da se često čujemo ali ni to nije to. fale mi neke stvari. fali mi dosta stvari. fali mi onaj naš jebeni prozor. oba. i onaj na prvom i onaj na drugom katu. divno nam bijaše tamo zar ne. čak mi i ona dosadna božana fali. fali mi jer me prekidala u razgovoru s osobom koju najviše voljeh, prijatelju u dalekom gradu. a baš je dosadna bila, jel se sjećaš. učim prijatelju, učim češće i više neg u gimnaziji, fakultet je to. nema zajebancije. ali ne možeš cijeli dan učit. onda me osjećaji preplave i više ništa nije isto. brate, znaš da je volim bez obira na blizanku. znaš da je tako. brate volim je. al je žena . i znala je pokvarit sve šta valja. samo zato jer sam je volio. sloboda je odlična! ALI JEBIGA!

by Otto the bus driver

kako ja volim partibrejkerse, brate. ne radi riffova, ne radi zvuka, ne radi tekstova, ne radi vokala, ne radi ritma. radi toga ih slušam. ali ih volim zato što su vjerni sebi i 30 godina rade ono šta su rekli da će radit idućih 30 godina prije nekih 30 godina. bez obzira na repetitivnost pjesama i koliko nekad zvuči da to nije 10. album, nego deveti i po, ko što nedavno novog golfa okrstiše titulom "golf pet i po", meni je drago vidit ljude koji su dosljedni sebi i svom cilju. uzimam glazbu za primjer jer je vrlo lako iščitati ko radi pjesme iz poriva koji su ga u samom početku nagnali da radi pjesme, a ko ih radi iz nekih drugih, više ili manje bezveznih razloga. živcira me maksimalno što se u glazbi u zadnje vrijeme sve svodi na isto. svi će sad reć da ne slušaju ono šta je danas popularno i da je njihova glazba originalna, svježa i nova. ali vjerujem da si primijetio da se ogromna većina alternativnih bendova isfurava na vlastitu alternativnost i uporno se trude dokazat kako su alternativni, što lagano prelazi u tipiziranje i dolazi do istog sindroma koji vlada u popularnoj glazbi koju alternativci toliko preziru, a to je pojava ladica i svrstavanja u njih. a ladica koja je samoprozvana nepopularnom i nekul i sve suprotno od onog šta je moderno danas, ladica koja je otvorena već neko vrijeme i svi se trude ući u nju je ladica "drukčijosti". ali poBogu, drukčijost nije bolja, drukčijost nije nekul, drukčijost je čak i daleko od drukčijosti kad se prošetaš gradom i vidiš čopore ljudi koji se trude bit drukčiji. a svi na isti način. i tako dolazim do zaključka, današnje maksime Apua Nahasapeemapetilona: biti drukčiji je dobro. sve dok to ne postane samo sebi svrha.

P.S. JAMES BOND PIJE KOKA KOLU ZIRO? D Ž E J M S JEBENI B O N D, ČOVJEČE! jasno je da su milijuni bili u pitanju i za njegovo prvotno piće, ali koliko milijuna moraš pljunut da bi upropastio ugled cijelog svijeta pred izvanzemaljcima i osviještenim građanima naše planete i dao mu u ruke koka "američka popularna zatupljivanje kultura" kolu zirou umjesto martini draj nat šejkena?! nešto je gadno otišlo kvragu, ali milijuni nikad nikome nisu smetali.
jedino možda slugu i antu iz indie rap grupe atmosphere koji su za nezavisni lejbl prodali nekoliko stotina tisuća albuma (sjajan uspjeh za takav nivo distribucije i marketinga) i odbili milijunski ugovor od sonyja. pijem običnu vodu s česme u njihovo ime i citiram ih za kraj:

"i know a guy with a rockstar life... but he still don't fly, so he's mad at the sky."


by Apu Nahasapeemapetilon